Книги по бизнесу и учебники по экономике. 8 000 книг, 4 000 авторов

» » Читать книгу по бизнесу Psihologija Sreće Juan Moises De La Serna : онлайн чтение - страница 1

Psihologija Sreće

Правообладателям!

Представленный фрагмент книги размещен по согласованию с распространителем легального контента ООО "ЛитРес" (не более 20% исходного текста). Если вы считаете, что размещение материала нарушает ваши или чьи-либо права, то сообщите нам об этом.

Читателям!

Оплатили, но не знаете что делать дальше?

  • Текст добавлен: 15 мая 2019, 23:20

Текст бизнес-книги "Psihologija Sreće"


Автор книги: Juan Moisés De La Serna


Раздел: Личностный рост, Книги по психологии


Текущая страница: 1 (всего у книги 2 страниц)

PSIHOLOGIJA SREĆE

SADA NADOHVAT RUKE SVIMA

Juan Moisés de la Serna

Prevodio: Barbara Vukovic

Autorsko pravo © 2018

SADRŽAJ

POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE

POGLAVLJE: OTKRIVAJUĆI SREĆU

POGLAVLJE: NEURALNE OSNOVE SREĆE

POGLAVLJE: U POTRAZI ZA SREĆOM

POGLAVLJE: PREDNOSTI SREĆE

POGLAVLJE: KADA SREĆA IZOSTANE

ZAKLJUČCI

O Juanu Moisesu de la Serni

PREDGOVOR

Govorimo li o sreći ona postaje iluzija, cilj u životu, nešto jako priželjkivano i u isto vrijeme prolazno, barem je tako mislimo li na idealiziranu sreću koja se prodaje u trgovinama, na televiziji ili radiju, ali sreća je nešto više od postizanja željenog cilja, to je svakodnevni napor da održimo to stanje, uostalom čemu težiti sreći ako ćemo ju kasnije izgubiti?

U ovoj elektroničkoj knjizi upoznajemo se s najnovijim istraživanjima vezanima za sreću, što je sreća i kako ju postići, što se događa kada ju ne postignemo i kada se pojave poteškoće i prepreke za njezino ostvarenje.

Sve je objašnjeno na jasan i jednostavan način s ciljem pružanja iskustva koje će nas obogatiti i pomoći nam u osobnoj potrazi za srećom: stvarnom, ostvarivom i dokučivom te ponad svega trajnom.

POGLAVLJE: EMOCIJA SREĆE

Prvo što treba znati o sreći jest da se radi o emociji, a treba uzeti u obzir i činjenicu da su emocije dio života bili mi njih svjesni ili ne. Prisutne su u svim našim poduhvatima i odlukama koje donesemo i otuda važnost njihova proučavanja. Teoretičare emocija možemo podijeliti u dvije skupine, one koji ih smatraju jedinstvenim i nerazdvojivim pojmom koji neprestano varira između pozitivnih i negativnih osjećaja i one koji ih smatraju višedimenzionalnim pojmom koji se sastoji od doživljajne, eskpresivne i fiziološke komponente. Emociju možemo smatrati posebnim stanjem pojedinca koji mu omogućuje da opaža i reagira na okolinu (na podražaj). Jednostavnije rečeno, možemo razmatrati tri moguća stanja: pozitivno (radost ili sreća), neutralno (ravnodušnost) i negativno (tuga, nezadovoljstvo ili jad); radi se o načinu opažanja i reagiranja na okolinu. Takvo kronično stanje smatra se karakteristikom ličnosti tj. pojedinac ga pretvara u svoj uobičajeni način reagiranja na unutarnje ili vanjske podražaje. Razbijemo li kronična emocionalna stanja, primjećujemo abnormalna odstupanja kod emocionalnog procesa koja variraju od pojačane tjeskobe ili fobija sve do bolesti kao što su opći anksiozni ili veliki depresivni poremećaj.

Drugo stajalište smatra emociju adaptivnim procesom doživljajnog, fiziološkog ili ekspresivnog odgovora na okolinu ili unutarnji podražaj koji može biti pozitivan ili negativan; iz toga proizlazi da emocija snažno utječe na način razmišljanja, kao i na organizam i ponašanje.

Obradu emocije možemo podijeliti u dva dijela: opažanje i emocionalno iskustvo. Prvi podrazumijeva doživljajni proces nižeg reda, u kojemu se opaža i procjenjuje emocionalni podražaj; dok drugi podrazumijeva doživljajni proces višeg reda u kojemu se kontekstualizira ono što se opaža i tumači na temelju dosadašnjih iskustava.

Čini se da su ti procesi nezavisni, stoga proces emocionalnog opažanja može ili ne mora uključivati emocionalno iskustvo.

Što se tiče odnosa između spoznaje i emocije, usvojena su tri glavna stajališta:

– S jedne strane imamo zagovornike teorije da u određenim okolnostima emocije blokiraju i isključuju spoznaju, jer su to osjećajne vjeÅ¡tine i sposobnosti, karakteristike po kojima se ljudski rod razlikuje od jednostavnog matematičkog ili podaktovnog računalnog procesa.

– Suprotno miÅ¡ljenje brani tezu da se ljudsko biće razlikuje od životinja po superiornim spoznajnim procesima, dodjeljujući emocije sekundarnim i iracionalnim procesima koji su gotovo uvijek nerazumni, tipični za životinje.

– Treće stajaliÅ¡te smatra oba spoznajna procesa neovisnima, ali koji u određenim okolnostima djeluju zajedno.

Postojanje perceptivno-mnemoničko emocionalnog kruga u ljudskom mozgu široko je prihvaćeno gdje amigdala igra ključnu ulogu jer bilježi događaje emocionalnih podražaja. Tako informacija emocionalnog sadržaja ima znatno veću šansu da ćemo ju bolje pohraniti i zapamtiti za razliku od informacije neutralnog sadržaja.

Višestruka veza između amigdale i ekstrastrijatnih vidnih područja i hipokampusa omogućuje amigdali da prilagodi svoje djelovanje i olakša perceptivne i mnemoničke zadaće u ovim područjima.

Ipak, postoje dokazi koji ukazuju da je emocionalno učenje povezano s amigdalom vremenski ograničeno te da bi utjecaji na pamćenje mogli biti posljedica djelovanja drugih područja mozga, kao što je orbitofrontalni korteks.

Kao što je već rečeno, radi se o krugu emocionalnog procesa koji je u suprotnosti sa specifičnim putem spoznajnog procesa.

Čini se da se podražaji u emocionalnom krugu automatski grublje i brže analiziraju, prema konfiguracijskoj strategiji, a radi se o pojednostavljenoj komunikaciji koja sadrži važne informacije, neophodne za opstanak i pravilan razvoj unutar ekološke niše.

Iz tog razloga, ove sposobnosti paralelnog procesa predstavljaju prednost kod preživljavanja u okolini budući da omogućuju pojedincu da istog trenutka izbjegne prijetnje i opasnosti, čak i prije obrade informacije u prefrontalnom korteksu.

Vidimo da je emocionalni svijet složeniji nego što se to čini na prvi pogled. Kada govorimo o komponentama emocija, ovisno o tome na što se usredotočimo, možemo ih izdvojiti više ili manje; tako da kod prvog stajališta možemo govoriti o tri izraza emocija:

– NeurofizioloÅ¡ki, koji podrazumijeva sve neuralne puteve i strukture pojedinačno odgovorne za svaku od emocija, kao i vegetativne odgovore koji prat emocije poput vazokonstrikcije, tahikardije i ubrzanog disanja.

– Ekspresivni, kod kojeg se tijelo pretvara u ogledalo emocija koje se manifestiraju nehotice kroz izraz lica i položaj ostatka tijela, napinjući ili opuÅ¡tajući određene miÅ¡iće koji mogu odavati ono Å¡to osjećamo, uključujući i pokuÅ¡aje skrivanja emocija. Isto tako, ova komponenta govori o tome Å¡to treba učiniti ili ne da bismo slijedili emociju tj. kako izraziti geste koje su reakcija na ponaÅ¡anje i način odnosa s drugima.

– Doživljajni, koji ima viÅ¡e veze s osobnom ili tuđom percepcijom emocije tj. kako tumačiti subjektivno iskustvo osjećaja. Problem u ovom slučaju je aleksitimija kao posljedica neadekvatnog emocionalnog učenja, kada osoba nije u stanju prepoznati i ispravno protumačti vlastite i tuđe emocije.

Stoga, sreća ne podrazumijeva isključivo neko prolazno stanje, već kao emocija uključuje i način razmišljanja, osjećanja i djelovanja tj. pojedinac se osjeća sretnim cijelim bićem.

Opisujemo li osobine i značajke emocija, govorimo o njihovim komponentama:

– Pozitivne emocije naspram negativnih, gdje su među prvima ljubav, nada, žudnja, suosjećanje, radost…a među negativnima bijes, mržnja, očaj, tuga…Sreća je bez sumnje u osnovi i po definiciji pozitivna emocija.

– Emocije visoke i niske aktivacije, među prvima bi bile euforija, ljutnja, bijes…dok bi među drugima bile tuga, sjeta i ravnoduÅ¡nost…Sreća može biti jedno od najispunjivajućih iskustava s važnom komponentom aktivacije koja je slična euforiji.

– Primarne emocije naspram sekundarnih, a među prvima su ljutnja, radost, strah i tuga, dok su među drugima ljubav, iznenađenje, sram i zazor. Kada govorimo o sreći, obično ju smatramo nečim primarnim i temeljnim u osobi, dok u stvarnosti viÅ¡e odgovara sekundarnoj emociji poput ljubavi.

Prema Juanu Rofu, ocu psihosomatske medicine, kada smo sretni aktiviraju se važni dijelovi poput sjećanja, stvarajući lijepe uspomene na trenutak; izražavamo se i dijelimo to usmeno s onima u blizini; poboljšava nam se mišićni tonus i osjećamo se ugodno, zadovoljni tim trenutkom.

Postoji li grupa mišića koja pokazuje emocije i konkretno sreću onda su to mišići lica koji služe kao najbolja posjetnica.

Lice i njegovi izrazi postali su važan element koji se koristi za izražavanje emocija kao i njihovo prepoznavanje kod drugih i to do te mjere da novorođenčad više reagira na lice nego bilo koji drugi podražaj, stoga možemo reći da smo predodređeni za analizu lica.

Lice ima više od trideset mišića koje kontroliraju živci lubanje kao što su facijalni, okulomotorni, trohlearni ili trograni odakle mozak prima proprioperceptivne informacije potrebne za prepoznavanje vlastitih emocija i u isto vrijeme aktivira mišiće za njihov izražaj.

Iako su određeni neki modeli emocionalnih izraza, čini se da postoji važna komponenta socijalnog učenja kod istih, na temelju proučavanja različitih kultura, ovisno o dijelu svijeta, ista emocija se može izraziti na različite načine. Unatoč tome, gotovo svi prepoznaju slijedeće karakteristike kod sreće:

– Zakrivljenost crta lica unazad ili prema gore, podignuti obrazi, bore ispod donjih kapaka, bore u kutovima očiju, nazolabijalne bore.

Važnost emocionalnog svijeta, koji ima osobitu ulogu u tome kako se osjećamo, nadilazi jednostavan odraz nas samih budući da od negativnih emocija možemo oboliti ako ih ne izražavamo.

Unutarnji aktivacijski osjećaji, poput ushićenja ili ljutnje, jako uzbuđuju organizam mijenjajući njegovu budnost i uzrokujući da se ponašamo na drugačiji način nego što je to uobičajeno; isto tako deaktivacijski osjećaji, poput boli ili tuge, smanjuju aktivnost organizma mijenjajući način razmišljanja i ponašanje.

Promjene u aktivno ili pasivno stanje, koje mogu uzrokovati promjene u jačini tjeskobe, disanja, boli i mišićnog tonusa, utječu i na ciklus spavanja ili imunološki sustav; stoga nešto prolazno neće imati velikih posljedica, ali ovakve konstantne emocije mogu uzrokovati psihosomatske probleme.

Dakle, stanje psihološke boli (boli) ili depresije može izazvati specifična tjeskobna stanja koja inače karakterizira stanje deterioracije slično melankoliji s plitkim i sporim disanjem, preosjetljivošću na vanjske podražaje kao što su svjetlo, zvukovi i bol te ih pojedinac osjeća intenzivnije zbog veće osjetljivosti na bilo koju vanjsku agresiju. Također se gubi interes za bilo kakvu tjelesnu aktivnost što rezultira smanjenim i slabijim mišićnim tonusom.

Osjećaj krivnje i bezvrijednosti koji prate ova stanja otežavaju san zbog razmišljanja o okolnostima koje su uzrokovale ovu bol ili depresiju zbog mozganja kojim se iznova ponavljaju iste negativne misli. Sve ono što sprječava dobar san ugrožava količinu i kvalitetu spavanja, a između ostalog slabi imunološki sustav koji nije u mogućnosti obavljati svoje funkcije tijekom noći. Potraje li to predugo, utjecat će sve dijelove organizma počevši od imunološkog sustava.

Kod aktivacijske emocije poput ushita ili ljutnje javljaju se visoke razine stresa zbog čega dobivamo lažni dojam jasnog razmišljanja, mislimo da nam je u tom trenutku sve jasno i da možemo donijeti bilo koju odluku bez da pogriješimo. U takvim stanjima dolazi do hiperventilacije, povećava se razina kisika u krvi, disanje je ubrzano i plitko i pažnja nam je ograničena: gubimo informacije koje bi nam u normalnom stanju svijesti mogle biti zanimljive. Isključujemo sve što nam nije osobni cilj i nismo toliko osjetljivi na fizičku i psihičku bol, mišićni tonus se pretjerano aktivira što potiče nemir te kretanje s jednog mjesta na drugo.

Visoke razine stresa utječu na količinu i kvalitetu sna i to zbog pretjerane aktivacije koja otežava rad imunološkog sustava, oporavak od ozljeda te proces učenja.

Ako se takvo stanje ne promijeni, povećava se rizik od infekcija zbog oslabljenog imunološkog sustava, kao i postupne iscrpljenosti organizma s obzirom na povišenu razinu tjeskobe te kolesterola u krvi.

Iz tog razloga sreća ne može biti trajno atrofirano stanje pojedinca jer bi utjecala na zdravlje pojedinca zbog pretjeranog rada organizma.

Zdrava sreća treba doći u pravo vrijeme, kada pojedinac može uživati u njoj i dijeliti ju s drugima, ali i koja se može vratiti na svoju osnovnu razinu gdje se tijelo može oporaviti od tog osjećaja kako bi vodio normalan život.

Ali ne može svatko osjetiti sreću na isti način budući da to zahtijeva odgovarajući emocionalni razvoj. Tako da atrofija limbičkog sustava ispire život pojedinca, ne samo u emocionalnom pogledu već u svim segmentima.

Isto tako, ljudi s visokim stupnjem aleksitimije teško će osjetiti i izraziti sreću, kod njih su vidljivi problemi u društvenim odnosima u trenutku donošenja odluka budući da nisu u stanju prepoznati vlastite ni tuđe osjećaje. Zbog toga postaju društveno nesposobni budući da drugi u njihovoj blizini reagiraju na ključne emocionalne znakove koje oni nisu u stanju vidjeti i ispravno procijeniti te tako ostavljaju dojam da su hladni i udaljeni.

Takvim ljudima limbički sustavu pravilno radi, ali nisu ga naučili poboljšavati, jednostavno su odbili svoju emocionalnu naredbu smatrajući to slabošću i beskorisnim.

Aleksitimične osobe donose logične, hladne i proračunate odluke koje udovoljavaju svima i rijetko se donose, temelje se na procijeni za i protiv i najbolja odluka je ona koja se najviše ističe te nema prostora za improvizaciju.

To su ljudi kojima je isto čitaju li recept ili knjigu o pravu ili ljubavni roman jer im je svrha ista. Odlikuju ih osobine D-tipa ličnosti, hiperaktivni su, zahtjevni i imaju nisko samopoštovanje.

Ali ti ljudi su daleko od života bez emocija, kao što bismo pomislili, oni pate od prekida veze između unutarnjeg emocionalnog svijeta i njihovog vanjskog izraza gdje tijelo postaje sredstvo za iskazivanje emocija uzrokujući somatizaciju istih.

Skloniji su psihosomatskim oboljenjima s pojavom ulceroznog kolitisa, peptičkog ulkusa, vaskularnih problemima koje prate hipertenzija ili koronarna bolest srca, kao i poremećajima raspoloženja kao što su depresija i anksioznost.

Sve to zato što nisu u mogućnosti ispuhati se na drugi način, riječima, pisanjem ili jednostavno plakanjem.

Istraživanje Sveučilišta Banaras Hindu (Indija), čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu S.I journal of Projective Psychology and Mental Health, ispituje odnos zdravlja i aleksitimije.

Za model je uzeto stotinu i pedeset odraslih osoba kod kojih je procijenjena razina aleksitimije, mentalnog zdravlja te proživljavanje pozitivnih i negativnih emocija.

Rezultati su pokazali da je kod visoke razine aleksitimije veća vjerojatnost oboljenja od psiholoških poremećaja, djelomično objašnjeno anhedonijom kod aleksitimije, zbog čega se gubi pozitivno proživljavanje emocija favorizirajući tako značajna negativna iskustva.

Zbog toga ljudi s visokom razinom aleksitimije ne samo da su izloženi većim tjelesnim zdravstvenim problemima kao što je pojava čira i drugi psihosomatski poremećaji, već su skloniji psihološkim poremećajima, a sve to zbog neadekvatnog razvoja emocionalne inteligencije.

Ti ljudi, kao što je vidljivo iz rezultata istraživanja, imaju poteškoće u postizanju odgovarajuće razine sreće i to unatoč činjenici što su ostvarili mnoge ciljeve u svome životu.

To su ljudi koji, untaoč tome što imaju sve, ne mogu biti sretni.

POGLAVLJE: OTKRIVAJUĆI SREĆU

U ovom poglavlju opisane su različite varijante i podražaji koji potiču stanje sreće, uzevši u obzir mnoge prednosti vezane za duševno stanje i društvene odnose.

Međutim, prvo treba pojasniti da je sreća apstraktni pojam koji je postao nešto čemu se neprestano teži i što je svrha današnjeg društva. Suprotno onome što bismo pomislili, nema jedinstvene definicije, a kamoli načina postizanja tog stanja sreće.

To znači da još uvijek postoje mnoge nepoznanice: kako se stvara, održava ili obnavlja to stanje nakon što ga izgubimo?

Iz tog razloga provode se neprekidna istraživanja koja ispituju što to utječe na stanje sreće, ili drugim riječima: koji to čimbenici osiguravaju najveću sreće?

To je bilo pitanje istraživanja koje je provelo Sveučilište Istočne Karoline (SAD) čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Europe Journal of Psychology.

U istraživanju je sudjelovalo 109 odraslih osoba u dobi od 19 do 61 godine, od toga 66 žena, intervjuiranih putem interneta i plaćenih za sudjelovanje.

Svatko je odgovorio na tri standardna upitnika, jedan o afektivnom stilu pod nazivom Affective Style Questionnaire, drugi o stilu duhovitosti pod nazivom Humor Style Questionnaire te posljednji u kojemu je ocijenjena subjektivna razina sreće sudionika pod nazivom Subjective Happiness Scale.

Afektivni sti pokazuje kako se slažemo s drugima s emocionalnog stajališta, može biti s povjerenjem ili nepovjerenjem, s velikodušnošću ili nenaklonošću.

Stil duhovitosti povezan je s načinom na koji gledamo na život, s humorom, ozbiljno ili gledamo sve crno…

Subjektivna razina sreće je količina sreće koju doživljavamo u životu.

Rezultati upućuju na vezu između afektivnog stila i stila duhovitosti te svega što je pozitivno povezano sa subjektivnom razinom sreće.

Dakle, dovoljno je njegovati jedan od ova dva čimbenika, afektivni stil i stil duhovitosti, da bi se povećala razina subjektivne sreće sudionika i ljudi općenito.

Rezultati koji su s druge strane bili očekivani, uzevši u obzir da je na pojedinačan način pozitivan odnos između stila duhovitosti i sreće već sagledan tj. da vesela i razigrana osoba omogućuje sebi i drugima bolje opće stanje koje će prerasti u sreću.

Kao što je već rečeno, sreća je struktura povezana s mnogim vanjskim i unutarnjim varijablama, ali u kojoj mjeri ovisi o razini samopoštovanja kod pojedinca?

Treba imati na umu da je samopoštovanje struktura koja se formira od najranije dobi kroz pozitivna i negativna iskustva te upućuje na to kako pojedinac vidi samoga sebe tj. vlastiti odraz, bez obzira na unutarnju ili vanjsku stvarnost.

Osoba s visokim samopoštovanjem je u mogućnosti postići ciljeve koje si postavi, uporna je i bori se za ono što želi i kada naiđe na poteškoće doživljava ih kao testove ili pouke u životu koje treba prihvatiti i nastaviti dalje.

Osoba s niskim samopoštovanjem osjeća se inferiorno u odnosu na druge i nije u mogućnosti činiti isto ono što i drugi uključujući i ostvarenje vlastitih ciljeva te je jako ovisna o tuđem mišljenju, teško podnosi frustracije i pretvara čak i najmanju poteškoću na putu u nepremostivu prepreku, što samo ojačava njezin osjećaj beskorisnosti.

Iako su to ekstremni primjeri, svatko ima više ili niže samopoštovanje i u skladu s njim stvara odnose s ljudima, kako na poslu tako i u privatnome životu.

Međutim, ako se samopoštovanje razvija s iskustvom, ono se može promijeniti s vremenom s obzirom na dobra ili loša iskustva što omogućava da u istoj situaciji zauzmemo pozitivan ili destruktivan stav. Ali, da li je sreća izravno povezana sa samopoštovanjem?

To je pokušao istražiti Ured za studente s invaliditetom Sveučilišnog savjetovališnog centra Sveučilišta u Nagoyi zajedno s Centrom za eksperimentalno istraživanje društvenih znanosti i Odsjekom za bihevioralne znanosti Fakulteta za humanističke znanosti (Sveučilište u Hokkaidu) u Japanu, čiji su rezultati objavljeni u znanstvenom časopisu Frontiers in Psychology.

U istraživanju je sudjelovalo 537 mladih, od toga 176 djevojaka.

64% studenata bilo je na prvoj godini studija dok su ostali bili na drugoj godini.

Svi su dobili standardni upitnik za procjenu sreće i samopoštovanja kako bi se istražilo, putem Rosenbergove skale samopoštovanja, postoji li veza između njih.

Rezultati ukazuju da veza između sreće i samopoštovanja varira ovisno o okolnostima kroz koje osoba mora proći, tako kada se suočavamo s nesigurnom situacijom i promjenom, kao što je primjerice početak studija gdje je sve novo, predmeti, profesori, kolege, fakultet… jača je veza između sreće i samopoštovanja, što znači da će ljudi s visokim samopoštovanjem biti sretniji od onih s niskim samopoštovanjem.

Kada je osoba u stabilnom okruženju, primjerice učenici druge godine koji već poznaju okolinu i u kojoj se snalaze, unatoč sitnim promjenama poput predmeta i nekih nastavnika, održavanje ostatka uvjeta slabi taj odnos čineći druge varijable važnijima u sreći tj. u stabilnom okruženju onaj tko ima visoko samopoštovanje ne mora nužno biti najsretniji.

Iako su rezultati jasni o vezi između samopoštovanja i sreće, istraživanje je obavljeno u vrlo karakterističnom području akademske zajednice i u određenom razdoblju razvoja samopoštovanja kao što je studentsko doba, kako bi se utvrdio ovaj odnos treba provesti nove analize u drugim sredinama i u drugim dobima, jer bi to moglo biti jednostavno samo obilježje mladih ljudi.

Ovakav način analize sreće može se provesti u određenom sektoru kod određene populacije, poput mladih ljudi ili studenata, no sreća se može analizirati i na globalnoj razini.

Jedan od najosjetljivijih pokazatelja kako stvari funkcioniraju u nekoj zemlji jest upravo kako se njegovi stanovnici osjećaju što se tiče sreće.

Postoje mnogi pokazatelji za prepoznavanje zdravlja stanovnika neke zemlje u vezi s ljudskim resursima i dostupnim infrastrukturama kao što je primjerice tehnologija korištena u tom pogledu. Ali sreća kao vrlo osobna struktura ne može se mjeriti na ovaj način.

Sigurno je da će svaka osoba na ulici dati jedinstvenu i posebnu viziju sreće. Za nekoga će to biti posao, drugima prijateljstvo ili slobodno vrijeme i tako ćemo dobiti onoliko odgovora koliko smo ljudi ispitali, znači može li se izmjeriti sreća neke zemlje?

Uzmemo li u obzir da zemlju čine stanovnici, trebalo bi nekako procijeniti sreću svakog pojedinog stanovnika te zemlje.

Страницы книги >> 1 2 | Следующая

Правообладателям!

Представленный фрагмент книги размещен по согласованию с распространителем легального контента ООО "ЛитРес" (не более 20% исходного текста). Если вы считаете, что размещение материала нарушает ваши или чьи-либо права, то сообщите нам об этом.

Читателям!

Оплатили, но не знаете что делать дальше?


Топ книг за месяц
Разделы







Книги по году издания